|
15.08.2007.
Dan 1. Polazak
15. kolovoza – Velika
Gospa – neradni dan.
 Nakon
trpanja stvari u kombi (jedva!) krećemo za Zagreb.
S nama je ovaj put i
Ivan Pešorda – majstor od slike i zvuka na Brodskoj
televiziji (Hvala direktorici što ga je pustila) -
koji će se brinuti za zvuk na koncertima i kamerom
probati dokumentirati turneju. Također će i
održavati ovu stranicu.
Da li biste povjerili ovom
čovjeku razglas?
Tu nas već čeka i gost-
pjevač: Viktorija Kulišić – Lončarić – poznatija kao
Đenka.
Na aerodromu „sitni“
problemi: ne daju nam da unesemo tambure u avion, a
berde čak ne žele ni primiti jer je pretežak!!!
Panika - Berde Band bez berde. Nakon molbe ( i 600
dolara) ulazimo u avion i ... KREĆEMO!!!
 Nakon
sat i 20 min (i hladnog sendviča sa sirom) prva
postaja – Frankfurt. Slijedeća veza je vrlo brzo
tako da doslovno trčimo do izlaza. Nakon pregleda
sjedamo u avion (Air Canada).
 Čeka
nas 8,5 sati leta. Stjuardese nisu kao iz
filmova(mlade i vitke), ali zato vrlo profesionalne
i ulijevaju sigurnost. Visina 11 000 m; temp. vani
-620 C), 2 filma, malo pića i hrane
(piletina i tijesto – malo, ali ukusno) i
nevjerojatno meko slijetanja (Bravo kapetane –
Bravo Air Canada).
„ Čiko, a zašto imate
tako veliku glavu ? “
Toronto.
Ako ništa - bar smo stigli
živi. Da li je stigao i naš prtljag? Torbe izlaze,
ali naših nema. Počinje blaga panika da li su
uspjeli prebaciti prtljag iz zagrebačkog aviona.
Počinju se pojavljivati
prve torbe- dobro je. Ali...
Nema tambura ni basa!!!
Izgledalo bi jako glupo da stojimo na pozornici, a
iza nas svira CD (nismo baš neka pojava). Napokon
se pojavljuju na traci za drugi teret. Sad smo
kompletni i izlazimo van.
 Tu nas dočekuje naš
poznanik s prošle turneje Joseph Brigich (inače i
dopredsjednik Hrvatske bratske zajednice – u
daljnjem tekstu CFU), sjedamo u autobus (vozač
Brian "Goering" - legenda na kotačima) i idemo u
hotel.
 Hotel
ne izgleda loše – Holiday Inn. Tu nas dočekuje i g.
Laci (Maze) jedan od predsjednika ogranka
CFU u Kanadi. Na brzinu ostavljamo stvari u sobi i
nalazimo se na večeri. Odmah nas nude sa steak-om
(odrezak samo deblji), ali prvo naručujemo nešto
toplo sa žlicom – ipak smo mi obiteljski ljudi i već
pomalo u godinama (juha od graha – dobra). Nakon
toga steak – veličine mesnog obroka za prosječnu
tročlanu obitelj. Poučeni iskustvom od
 prošli put
naručujemo ga well done, tj. dobro pečenog jer
prošli put je bilo krvi na tanjuru kao poslije
kolinja.
Nakon reda razgovora i
pića ( pivo – naša su čak i malo bolja, a ova su i
ludo hladna) odlazimo u sobe na odmor.
vozač
Brian "Goering"
Dan 1. je gotov
 |
